Bježim
daleko
iz sna u nečiji bolji dan.
Ja i moja snaga na dnu pokušaja,
ti i tvoja vjera na rubu nevjere,
prijatelj sreće u satu nesreće,
kapljica ljubavi u moru izgubljenosti
i trenutak spasa u godini poraza.
Budi miran, prijatelju,
lagan poput pera i sretan siromašan,
zadovolji se jednim putovanjem,
odlaskom u sretne sne
što sakriveni iza tebe stoje.
Uhvatio sam Krista za krvavu ruku
ponio sa sobom Njegovu zemaljsku muku
plakao sa njim u hladnom grobu
ljubio mu lice
i sažaljenje za sve one
koji jednom shvatili nisu.
Grad bez Krista
bez masline ljubavi
bez riječi spasenja i molitve budućnosti.
Tmurno nebo ovdje caruje,
crna jutra straha od postojanja,
noći jadnika što dušu sotoni pokloniše.
Sićušna žena ljubavi
sada se sakriva i boji
tih okrutnih zvijeri bogatstva
što pune svoja tijela otpacima
do zadnje laži, smrti, beskraja.
Pusta je zemlja gdje sada boravim,
bezdušna tijela kraj mene plaču
no ne suze
već purpurne kapi užarenih očiju,
masnu suzu neistine i zla.
Ne podnosim noć,
noć svih umrlih duša.
sjene monstruma što vječnost čuvaju,
tu blijedu nesigurnu stvarnost
sve te dane koji danima ne liče.
Moja vjera nije više vjera svih,
sada posjedujem ovu prirodu sam
i odlazim da me ne vide,
da me zaborave.
I nek se ponekad sjete
poneke crte
ove lirske tužaljke.
Grad bez Krista
bez masline ljubavi
bez riječi spasenja i molitve budućnosti.
Tmurno jutro ovdje caruje,
crna jutra straha od postojanja,
noći jadnika što dušu sotoni pokloniše.
Čekam dan svog novog rođenja.
Želim biti spreman.
rikpoems.com