Puste ceste
otrcani galebovi
umorna tijela ribara
cool more
stari podli otok
i otkucaj srca
što se divi svom zavičaju.
Gutljaj dobrog crnog vina
sanjalački pohodi na život
dim kvalitetne cigarete
tiho svjetlo noćne lampe
i energični otisak pisaće mašine.
Misao pjesnika
sjećanje na golo tijelo žene
pogled na divna polja suncokreta
genijalni takt boga Beethowena
visoki tonovi jake inspiracije.
Poneka rupa u srži
poneki slabi jesenji list
poneki vulkan jutarnje krvi
poneki suhi kašalj posljedice
poneka ružna riječ žene – demona,
koksara u plućima, alkotok u žilama.
Vrijeme u moranju odmiče
novi se grč života primiče
ljepotama se predajem porocima
na eks ispijam tragični život
žedno gutam komičnu supstancu.
Zadovoljan sam eliksirom i otrovom
dvojicom autora što igraju u meni;
jedan nastupa grčki antički
drugi razvaljeno bitnički,
odgovore dajem stihovima moje glazbe
vaše me pohvale čine posebnim mudracem
poraz smatram fakultetom života.
I kao što čitate, još tu stojim
u simbiozi đavla i boga
mraka i svjetla, cvijeta i trna,
krvavom šakom pečatim postojanje,
romantično klizim papirom poetskog zadatka.
Ne, ne samoubojstvo, nikako autodestrukcija
prihvatiti život od tvari crne i bijele
stati na noge i šetati u svom okviru
pojesti smeđu smrdljivu masu
poljubiti mirisni cvat proljetne grane
i slušati duboke poruke duše
i samo tako krenuti naprijed,
u suživot s vlastitim disanjem.
rikpoems.com