Vlaga se lijepi za ceste
magla njuši pustoš
more je polegnuto mirno
sidra drže dno
noć je duboka
ribe traže svjetlost brodova
pijani ribari muče noć
glazba je tišina
smrt
prisutan sam cijelim bićem
ljepota je nezamisliva
svim spavačima uskraćena,
moj je poziv biti u mraku
daleko, daleko od proljeća
osjećam zimu golu i samu
ovaj svijet bez vegetacije
mučninu ovu, samoću
predstavu noćnu
u mom oku
koje vidi
koje se divi
misteriji zvijezda
dubini neba
zakonu mora
pod svodom je poezija
- moja karma,
biti živ veličanstveno je
osjećati ljubav
u magli
dok se ne razdani
i bude ponovo
glasno
sve po starom principu
s nekoliko pijanih ribara
na vidiku.
rikpoems.com