Popeo sam se na proplanak odakle u miru gledam more, brda, vrhove i kanjone, hridi i bujnu vegetaciju, oblake i otoke. Tu sam podigao dom, doveo ženu i psa, udomio ljubav. U zraku je vjera, tišina, bog. Na zemlji je kamen, drvo, voda. Sve je prožeto istinom; nema izmicanja, laži, kopija, mode, komfora, lijenosti..., sve je nekako po mojoj mjeri; jednostavno, skromno, prirodno. Tu se počeo razvijati onaj pravi život, bez nepotrebnih dodataka i suvišnih začina suvremenog. Dlanom milovati mediteranski kamen, tijelu priuštiti svježu vodu potoka, a duši toplinu zapaljene cjepanice u kaminu, iskustva su koja živim. Odabrao sam snivati dalje od svijeta, u nekoj vrsti samoće, izolacije, duhovne slobode. Otkrio sam neku vrstu skrivenoga raja. Tu mi je stvarati.
rikpoems.com