Netko će reći da je ova zbirka previše depresivna, ispunjena crnilom podzemnog tona, satkana nitima smrti i plača, prepuna boli i patnje. Ona je neprestana u nastojanju da se izrazi duboko suosjećanje sa stvarnim patnicima ovog vremena. Za takvo ostvarenje trebalo je mnogo samoće, otvoriti sva čula i zatvoriti se u sebe koliko je to moguće, nagnuti hladno pivo u suho grlo i čekati da stihovi konačno krenu. I krenuli su popraćeni strašnim scenama iz 91,92. Iz razrušenih gradova nikle su riječi, iz rascjepanog postojanja nikle su želje, u dubokom snu boljeli su prijatelji, i oni živi i oni mrtvi.
rikpoems.com